|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Something out of my control
*Angelique Tussaud. 16,5 godina. Idem u gimnaziju, volim svoju blesavu Mell. Ne mogu živjeti bez nje. Volim svoje forumaše, posebno Erisa koji stalno sluša moje probleme i savjetuje me. Hvala i tebi jer si mi puno pomogao. Stvarno.
Možda nisi ni svjestan koliko.
Cure moje koje mi uskoro dolaze, obožavam. Jedva čekam da dođu. Volim njihove savjete i duuga čavrljanja msnom.
Hobi: ples, španjolski jezik (da dosta dobro ga znam), pisanje. Bez pisanja ne mogu živjeti.
i šta da kažem. Volim vampire. O da. Victoriu naročito. (twilight svijet)
Ovisnik o kavi. O da. Ne pitajte. Volim i psihologiju, mislim da se vidim kao psiholog za desetak godina. 
. Također volim svoje prijatelje. Oni mi mnogo znače u životu i drago mi je što sam upoznala i što imam puno dragi ljudi u životu. Hvala forks forumu jer mi je to omogućio.
Eris Servant
As hope dies...everything changes-moja blog priča
Vampirella-sreća moja koja lijepo piše :)
Evo vama vaše vesele Angelique. Iako je dan osvanuo u bijelom tonu i označio veličasntven dolazak proljeća, ja sam happy. Zašto? Pa ne znam iskreno. Valjda sam shvatila da ne smijem propustiti pojedine stvari koje mi nudi život, nego da jednostavno trebam uživati u tome. Pomirila sam se s nekim stvarima i odlučila ih poboljšati. Ne vrijedi mi tugovati nečemu što mogu promjeniti. Nego znate li kako se stručno zove neka promjena koju sprovodite, koja će vas poboljšati ili bilo što u vašoj okolini? Zove se mentalna higijena :)
Danas sam (opet) proučavala riječnik psihologije i to vidjela, to mi je neobično ali i super. Psihologija me fascinira iz razloga što se bavi nečim što je apstraktno da tako kažemo. Nastoji definirati sfere života koje nama nisu potpuno jasne, a koje iz znatiželje sami tumačimo i koja je „tajanstvena“. Svi znamo da um i osjećaji nisu nešto s čim se treba igrati i shvaćati olako, pa su ljudi uvijek nastojali da shvate sebe, svoju psihu, nađu objašnjenje za pojedine probleme i dobiju tu nevidljivu ruku utjehe koja će im reći da nisu jedini koji to prolaze i da za njihov problem zapravo ima rješenje.
No dobro. O tome bi mogla pisati do sutra, ali ono o čemu sam htjela pričati su ljudi. Jasnije njihovi stavovi, uvjerenja i odnosi sa drugim ljudima. Ja sam toliko razočarana individuama iz svoje okoline, da se zapravo zapitam da li oni žele ići prema nekom višem nivou života, da li imaju nade, snove ciljeve? I kako mogu živjeti u određenim iluzijama i netačnim uvjerenjima bez da priznaju tuđe mišljenje i bez želje da se poprave, da napreduju. Danas, kritika u bilo kojem obliku je svetogrđe. Pa što je ovo pobogu? I to njihovo bezobrazno licemjerje. Pa mislim stvarno! Naravno da niko nije savršen, ali kako možeš živjeti sa svojom savješću, odnosno super-egom? Da li ti on nikad suptilno ne daje do znanja da si pogriješio, ili je ti svjesno zanemrauješ? Što nastojiš time postići? Zaista mi to nije jasni i uporno želim to shvatiti ali ne mogu...ali bar sam nešto naučila. Nikad, nikad ne vjeruj ljudima do kraja, jer te mogu iznenaditi na način koji se ne nadaš, i udariti te tamo gdje najviše boli. Hvala Bogu što sam to sve prešla...moja pronicljivost i iskustvo su me na neki način naučili da budem oprezna. Poput djeteta sam koje odvlači ruke od vatre jer bi se mglo opeći, ali opet pleše po rubu jer želi da se ugrije, ne želi se odaljiti od nje. Moja jedina mana je to što vidim samo ono najbolje u ljudima, za sve smatram da su zapravo dobri, samo da su zaluđeni. Naučila sam da moj stav nije uvijek u pravu, ali se vrijedi boriti za njega...Ovo nije tužan post, nego nostalgičan.
Pusa svima :)
Ovih dana se vrte pjesme iz prljavog plesa 2! :P
0">Evo mene opet. Dobra vijest je da još uvijek imam dostojanstvo.
Just kidding. Ovih dana sam super volje, čudo jedno. Imam neke dobre vijesti..počela sam ostvarivati jedan dugo željeni cilj. I to mi je drago.
Imam za lektiru Romea i Juliju. Ah jedan riječ samo-ljubav. Ljubav je nemilosrdni osjećaj koji pogađa najviše u nezgodno vrijeme.
Ali zar ljubav ne bi trebala biti ono apstraktno u nama, jedina stvar za koju ne možemo okriviti sebe, nego se smatrati žrtvom, dok je ljubav u tom slučaju nepravda koja ih stvara?
Uglavnom mislim da me nešto počinje...pa obuzimati. Osjećam se čudno, jer se na neki način sudina poigrala samnom. Kako je svijet mali. Ali na neki mi je način drago što je ipak tako bilo.
Neki dan sam saznala neke stvari i opet spoznala gorku istinu kakvi su ljudi. Nisam sigurna da li mogu išta više smatrati istinom. Zar je puno tražiti od nekog da bude iskren, da možeš tvrditi za nju da ti ne priča iza leđa.
Moram dovršiti lektiru, ali zaista mi se da pisati. To najviše volim od čitave škole :)
Slušam Nightwish i Cure. Ne znam otkud mi Cure, negdje sam ih vidjela i skinula jednu pjesmu. Sviđaju mi se. I da Portishead je isto super.
Super sam zaista ovih dana. Kao da je druga osoba u meni. Lalalalaa. Život se jednostavno poigrava samnom. And I like it :D
Pripremam se. O da. Pishički, a i fizički.
Razgibana jesam, kava je na stolu, knjige pripremljene. Mrzim učenje navečer, ali kad se mora...mora se. Ne mogu reći da nisam kriva, jesam. Ali svi oni koji idu u gimnaziju shvatiti će me. Jednostavno too much gradiva. Nadam se da će mi isplatiti ove besane noći, nervoza i bol u želucu. Glupo, znam, ali ne mogu si pomoći. Škola me previše pritišće, i premalo vjerujem u sebe. Moj stav prema samoj sebi me kvari totalno. Postavila sam si prevelika očekivanja i uvijek na kraju budem razočarana. Dovraga! Želim da me nije briga, želim da bezbrižno idem riješiti test, i želim da me NE sažalijevaju.
Srednja škola je jedna važna faza u životu, koja nas priprema za ono što slijedi. Kako se tamo prikažemo, kako se tamo naučimo nositi sa problemima, tako će nam uvijek biti. Po meni, vrlo je bitno vjerovati u sebe, i naučiti nositi se sa stresom. Ja jesam malo naučila.Teretana i razgibavanje mi zaista pomažu. Osjećam se opušteno i dobro. Jedino još kad bih mogla organizirati vrijeme i smireno učiti iako je zadnji dan...bilo bi super.
Ali hoću. Moram. Postići ću to makar došlo do toga da mami sama uručim modem. U životu želim mnogo toga postići, a kukanje ne pomaže. Ali, znate moram malo. Učim se nositi sa pojedinim stvarima koje mi se sada čine grozne i uspijevam. Neki kažu istraumatizirana sam. Jesam. Možda nesvjesno, ali stvari koje su se desile prije, utječu na mene, itekako. Ali u pravom trenu sam se trgnula, hvala Bogu i mojoj mami.
Eto, još jedna psihička priprema je učinjena. Sad će biti lakše. Kemija, biologija i latinski me podrugljivo gledaju sa police, i idem malo s njima pričati.
Vaša, Angelique
Eto i meni došlo.
Poželjela sam i ja osobni blog, pa sam ga evo i otvorila. Zasad neću ništa govoriti o sebi, jer nema potrebe za tim. Valjda će me čitati oni koji me koliko-toliko znaju.
Danas je toliko izvikani petak 13. Meni donosi sreću, budući da je meni sve u tom broju. Zbroj mog datuma rođena (6.7=13), nažalost kad sam se morala operirati bila sam 13. pacijent tog dana, soba broj 13, u dnevniku trinaesta....imam osjećaj da sam i rođena trinaesta, iako se posebno ne osjećam, jer taj broj kao označava neku posebnost, izdvajanje, prokletstvo?
Moja malenkost ima alter ego. Ona je Angelique. Mislim ne da sam poremećena, nego tako objašnjavam svoje pojedine postupke koji me iznenađuju. Opet se to sinoć desilo na fitnessu. Iznenadila sam samu sebe. Ne znam, ono sinoć nisam bila ja. Da sam bar češće onako odvažnija.
Idem uskoro školskom pishologu. Ako budem sigurna da me neće smatrati ludom možda joj i kažem. Iskreno, jedva čekam. Pitaću je i za studij :)
Sutra je Valentinovo. Sretno neka bude svim zaljubljenima, a ja se ne brojim među njih. Nadam se da ću uskoro. Već mi je dosadilo da nisam osjetila te famozne leptiriće. 
